Jedan je čovjek posjetio starog seljaka
na njegovoj farmi. Kad je stigao, primjetio je jednog od njegovih pasa kako
izvaljen leži u dvorištu ispred kuće. Po izgledu, dalo se naslutiti da je psu u
toj poziciji bilo očigledno vrlo neudobno ležati. Nešto ga je smetalo i bio je
toliko nervozan da je neprestano lajao i cvilio. Nakon što je nekoliko minuta
to promatrao, čovjek je upitao seljaka što bi mogao biti uzrok tolike nervoze
kod jadnog psa?
-
Ne
obraćaj pažnju na tog starog psa, takav je već godinama - odgovorio mu je seljak.
-
Jeste
li ga ikada odveli veterinaru da otkrijete što bi mogao biti problem? - čovjek se zanimao.
-
Zašto
bih se time zamarao? Znam točno što muči tog psa, on je jednostavno prokleto
lijen - odlučno je
zaključio seljak.
-
Ali
kakve to veze ima s njegovim neprestanim cviljenjem?
- Vidite - nastavio je farmer - slučajno se, baš na mjestu gdje
on sjedi nalazi čavao koji strši van iz drveta. Zabija mu se u nogu što ga
iritira, tako da, svaki put kad tamo sjedne, počne lajati i cviliti.
Sav u nevjerici čovjek upita - pa
dobro zašto se onda jednostavno ne prebaci na neko drugo mjesto?
-
Pa,
rekao bih da ga to jednostavno ne smeta u tolikoj mjeri da to učini - završio je farmer.
Ova poučna priča iz knjige Camila Cruza
"Bila jednom jedna krava" govori nam o osrednjosti i mediokritetima,
najvećim neprijateljima izvrsnosti. Glavna opasnost osrednjosti je ta da se ona
bez problema može podnositi, čak štoviše izaziva ugodu i sigurnost. Britanski
pisac Somerset Maugham jednom je rekao - Ono što život čini zanimljivim jest
to da, ako ne pristanete ni na što osim na najbolje, na kraju obično to i
dobivate.
Nažalost vrijedi i obratno, što znači da
ako se zadovoljite prosječnim onda ćete takvi i biti, bez obzira radi li se o
sportu ili svakodnevnom životu. Česta je pojava da smo kao i ovaj pas iz priče
s početka. Radimo neke stvari koje nam smetaju i nezadovoljni smo njima, ali
svejedno ostajemo 'sjediti na čavlu i cviliti' umjesto da se jednostavno
'premjestimo na drugo mjesto'.
U jednom od prethodnih članaka već sam
pisao kako put do vrha nije lagan i definitivno podrazumijeva izlazak iz
komforne zone, ali upravo zato i je vrh, a na vrhu mjesta ima samo za odabrano društvo. Samo za
one koji su bili spremni izaći iz sigurnosti i zone ugode. Da je do vrha doći
lako svi bi na njemu bili jer šampioni su šampioni svaki dan, a ne samo po
potrebi.
UGODAN VIKEND ŠAMPIONI
Nema komentara:
Objavi komentar